utorak, 24.02.2009.

Part 6.

*Tatsuya POV
Prošla su tri dana od naše dolaska kod bake i djeda.

*Yuri POV
Nikako nismo mogli biti sami,čak ni da popričamo u miru.Kuća je bila krcata rodbinom za koju nismo ni znali.

*Tatsuya POV
Nisam je mogao ni poljubiti,ni dotaknuti,a da ostali ne bi to primijetili.

*Yuri POV
Uvijek je netko bio oko nas.Imala sam osjećaj da me čak gledaju dok sam u kupaonici.

*Tatsuya POV
Postajao sam nestrpljiv,zbilja nestrpljiv.Ovo je…Gledati je,a ništa ne raditi…

*Yuri POV
Bojala sam se njegove reakcije.Bojala sam se da će to učiniti pred svima.

*Tatsuya POV
Mnogo puta mi je nedostajalo da zanemarim sve u kući i da to učinim.

*Yuri POV
Svaki dan je donosio novi strah.Šta bi bilo da se otkrije,da majka i otac otkriju?

*Tatsuya POV
Nisam se bojao toliko za sebe koliko za nju.Jer ako se sve otkrije,…razorit će je.I nju i našu obitelj.To je bio razlog zašto sam povlačio žudnju u sebe.

*Yuri POV
Ali uspjet će do kraja izdržati.Znam da hoće.Vjerujem mu.

-Yuri!!Molim te,dođi ovamo!!-zaderala je se majka sa kućnog prilaza.Držeći buket (ili radije buketinu) ružičastih ruža i krenula prema vratima.
-Si me trebala nešto?
-Dakle,Yuri,htjela sam te upoznati sa rodicom Spartom.-pokazala je na djevojku plave kratke,na krajevima šiljaste kose i dubokih smeđih očiju.Na sebi je imala široke drečavo-zelene hlače,prugastu narančasto-crvenu kratku majicu preko koje je bio plav dux,s kapom preko glave.Tenisice su bile one reperske,bijele boje.Žvakaću gumu razvlačila je prstima i ponovno vraćala u usta.Pogledom me je prešla,mahnula glavom i rekla: -Hej!- Nakon toga je prošla mimo mene i ušla u kuću.I majka i ja pratile smo je pogledom.
-Sa koje strane mi je rodica?-upitala sam majku.
-Njezin tetak i tvoja strina su rođaci u trećem koljenu.
-Aha.I po tome smo u rodu iako jedva da imamo istu krv u sebi?
-Da. – reče majka i nasmiješi se. –Pokušaj biti dobra sa njom,uredu?Nova je ovdje i ne poznaje skoro nikog.
-Bit ću dobra prema njoj koliko ona bude prema meni.
-Yuri…- stisnula je oči i pogledala me.
-Šta?Pa nemam namjere skakati oko nje ako ona ne želi moje društvo.Nisam ovdje da zabavljam nekog već da pomažem.
Majka je uzdahnula.
-Iskreno,iz dana u dan sve više počinješ ličiti Tatsuyi.Hajde,odnesi to cvijeće tetki Kumiko.Treba srediti da izdrži do prekosutra.I da,Sparta je sa tobom u sobi.Ostale su pune.

(…)

Sjedila je zavaljena na kauču s nogama preko stola i pogledom uperenim u TV,a Tatsuya je sjedio na fotelji također s pogledom uperenim u TV.Na ekranu je bio dokumentarac o životinjskom svijetu u stepama Afrike.Dnevni boravak je bio u potpunosti prazan.Nisu razgovarali.
- Hej vas dvoje! –prišla sam im sa smiješkom.Sparta kao da me nije ni čula već je i dalje nastavila buljiti u dokumentarac.Tatsuya je okrenuo glavu,nasmijao se i napravio mjesta da sjednem.Sjela sam pokraj njega.Čvrsto me je uhvatio za ruku.
- Hej,Sparta!!-zazvala sam je,ali nije se ni okrenula.Na dokumentarcu se trenutno prikazivala borba odraslih lavova,a ona je u to blenula,a da nije trepnula niti jedanput.
-Čudna cura. –rekla sam Tatsuyi i okrenula glavu prema njemu.Na moje iznenađenje,poljubio me je.Od iznenađenja odgurnula sam ga od sebe.
-Jesi ti lud?!Netko može upasti,a i Sparta je ovdje.
-Daj,nitko neće upasti jer ih većina nije ni kod kuće,a ovo…-mahne glavom prema Sparti…-ne primjećuje ništa oko sebe.Mislim da da kuća gori ne bi ni prstom makla.
-Da,al' opet može netko upasti i onda je sve pokvareno i …
-Arg,začepi.
Ušutkao me je poljupcem.Jedva sam odbila prvi put,a znala sam da ovaj put neću moći odoljeti.Bilo bi uzaludno i pokušati.Tri dana.Toliko dugo nisam osjetila njegove ruke,miris,okus,usne.Bile su mi kao opojno sredstvo.Nakon prevelike doze,možeš podnijeti njezin nedostatak neko vrijeme,ali kada je ponovno probaš ne možeš i ne želiš joj se oduprijeti i sve više počinješ uživati u svakoj mogućoj sekundi dok je koristiš.Ne znam zašto,ali njegov dah ovaj put je bio slađi nego inače.Na stolu je bilo omota od čokolade.Počela sam se pitati da li je to razlog.Ne znam niti je tako važno.Sjela sam mu u krilo,okrenula se prema njemu is stavila mu ruke oko vrata.Ljubeći ga sve više sam se pribijala uz njega dok nisam došla do točke kada sam osjetila vrućinu koja mi je pružala iz donjeg dijela tijela.Dotaknuo mi je klitoris.Odvojila sam se od njega pokušavajući doći do zraka.
- Mislim da bi trebali stati.Postajete gadni.
Refleksno smo se odvojili i pogledali Spartu.I dalje je gledala u TV,ali sada su bile samo reklame za jogurt.Strah mi je proparao tijelom.Temperatura sobe opala je nekoliko stupnjeva.Osjetila sam brzo micanje Tatsuyjinih prsa.Sparta je ugasila TV i krenula prema vratima koja vode u kuhinju.
- Ja…-pokušala sam nešto reći,naći neku ispriku,razlog,ali riječi nisu izlazili iz mene.
- Ne brinite se.Cinkanje i uvaljivanje ljudi u nevolje ili u njihovu jamu me ne zadovoljava.Smatrajte se sigurnim.
Čulo se zatvaranje vata.

/10:27/ nevermind or? /8 lost souls)/

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.