*Tatsuya POV
-Tatsuya,Yuri,ustajte se ako mislite ići kod bake i djeda!!
Sve što znam jest to da sam se spustio niz stepenice bez ikakvih posljedica.Pogled mi je poletio prema Yurinom krevetu.Navlačeći pokrivač preko glave,okrenula je lice prema zidu.Naravno,ovo je bilo prerano za nju.Navukao sam papuče i oteturao do kupaonice.Prestrašio sam se svog odraza u ogledalu.Ogromni podočnjaci,napola sklopljene oči,razbarušena kosa,krivo okrenuti gornji dio pidžame.Bilo je grozno,ali šta sam trebao očekivati?Oči sam sklopio tek u samu zoru.Nisam si mogao priuštiti tu privilegiju da zaspem prije jer nakon onog sinoć…sve što sam cijelo vrijeme radio bilo je fokusiranje svih svojih osjetila i na najmanji njezin pokret,njezino disanje ili govorenja u snu.Večeras ga nije bilo a obično se svake večeri raspriča.Ona to ne zna.
Nakon što sam se nekako uspio vratiti natrag u jedan komad,izašao sam iz kupatila,presvukao se i krenuo prema vratima sobe.U tome trenutku čuo sam šuškanje iza sebe pa sam se okrenuo.
Yuri je sjedila na svojem krevetu trljajući oči i zijevajući.Kada me je ugledala,zijevanje je prestalo,prestala je trljati oči i zacrvenila se.
-Hajde,moro,brže se ustaj inače idemo bez tebe pa ćeš ostati sama kući,a ti se toga bojiš.-rekao sam joj okrutnog glasa.
I dalje me je gledala iznenađenim očima.Znam šta je mislila:nakon onog sinoć,sad ova reakcija.Bilo mi je žao da pomisli da sam se samo igrao sa njoj pa sam nabacio smiješak.
-Nećeš ostati sama jer ću te ja čekati.-rekavši to zatvorio sam vrata za sobom.

Sjeo sam za stol u kuhinji dok je majka stavljala doručak.
-Pa gdje je Yuri?Zakasnit ćemo.-reče majka pogledavajući prema vratima.
-Nije se davno ustala.-rekao sam bez imao zanimacije za išta.
-Ako ne požuri morat ćemo bez nje poći.
-Hajdemo mi odmah ići,a ona neka sama ostane.Možda se nauči pameti.Još ako budemo te sreće da netko provali u kući i odnese je.Ja znam da neću jamčevinu skupljati.
-Tatsuya!!Pobogu dijete,šta se tebi događa?!-
Majka je se odjednom našla na nogama streljajući me pogledom.U tom naglom skoku i udarcu dlana o stol srušilo je se mlijeko.Baš u tom trenutku Yuri je ušla.Scena je možda bila malo začuđujuća.Tata sa novinama u rukama ne obazirući se na ništa,majka stoji sa rukama na stolu a ispred nje proliveno mlijeko,a moj izgled vukao je na lijenost.
-Šteta.Ipak se moja nadanja neće ostvariti još neko vrijeme.-glas mi je zvučao pun dosade i nebrige.Yuri je sjela za stol do mene (kao i svako jutro) a majka je pošla počistiti mlijeko.
-Šta se dogodilo?-pitajući Yuri nas je sve pogledom prešla.
Tata je osjetio njezin pogled na sebi i samo je jednostavno rekao:-Nisam pratio.- i nastavio svojim poslom.
Pogled je uprla prema majci,a ona je se nasmiješila koliko je mogla.
-Ma malo smo se Tatsuya i ja porječkali.To je to.
Došao je red i na mene.Imao sam kratko vrijeme da se pripremim.Znao sam da njezinom pogledu neću moći odoljeti.Samo sam se nadao da neću puknuti pred majkom.
-Htjeli…-majka me je pogledala-…tj. htio sam te ostaviti samu doma i nadati se da će te netko ukrasti kako bi se riješili tereta,ali majci se ta ideja očito nije svidjela…na moju žalost.
Nastavio sam hladnokrvno žvakati posljednji komadić kruha,ustao se i uputio prema sobi.
Naravno,uvijek na isto mjesto.Fotelja do prozora.Svalio sam se u nju i pogledao prema van.Koliko god sunce grijalo i obasjavalo i koliko god to godilo drugima,ja sam se nadao skoroj kiši.Vedro vrijeme nije ono što želim jer moj čin učinjen noćas nije ništa drugo nego grijeh koji sam svojevoljno i svjesno učinio.Sunca nisam zaslužio jer sam njezino iskoristio.Koliko god to sebično zvučalo,drago mi je.Jedna misao o njoj i meni skupa,o nas zajedno kao paru,kao jednom,otjera sve moje misli o tom postupku.Jednostavno sam znao da je grijeh počinjen i nemam namjere pokajati se,nema povratka.Ne žalim,zbilja ne žalim zbog svog postupka.Našao sam vječno počivalište svoje duše na ovom svijetu i sretan sam.

-Hajdete vas dvoje,upadajte!!Već kasnimo!!-kao i uvijek majčina vika se čula iz auta.
-Dobro,dobro!!-upali smo u auto.
-Dobro,pa gdje ste vas dvoje?!-majka se okrenula i pošteno se izderala.-Već kasnimo,a imamo tonu posla.Rodica vam se udaje,a vas nije briga.
-Naravno da nas nije briga jer curu ni ne poznajemo.-pokušao sam joj uzvratiti.
-Da smo je možda upoznali možda bi bili malo brži,al ovako nas je nebriga.
-Tatsuya...daj ne pjeni se.-reče Yuri povlačeći me za rukav.
-Yuri pusti me.Ako se naša majka toliko brine oko neke nama nepoznate žene da se zbog nje dere na vlastitu djecu,uzvratit ću.Neću dati nikome za pravo da se dere na mene zbog glupe i nevažne stvari.
-Tatsuya,ostaješ kući!!!!!!!!!!!!Gotovo,nećeš ići!!!
-Draga,smiri se molim te.Daj da više krenemo.Nikako da shvatiš da te vlastiti sin pokušava natjerati da još više zakasnimo jednostavnom dernjavom.-smireno će tata.
Majka ga je samo uzaludno pogledala,a zatim u nevjerici pogledala Tatsuyu.
-Dokaz da je netko pametan u ovoj obitelji.Hvala,tata.-rekao sam kroz smijeh.
Pogled majčinih očiju dao mi je do znanja šta slijedi.Zamahnula je rukom i opalila mi dobro jak šamar,tako jak da sam se zamalo srušio na Yuri.
-Kada tamo dođemo,ponašat ćeš se kulturno i u skladu sa tvojim uzrastom.Ako se budu ponavljale ove scene,ideš prvim busom kući.-reče i pođe se okrenuti,ali se opet i vrati i opali mi još jedan,jednako jak.Svo troje smo je pogledali u nevjerici.
-Bit će gore idući put.-reče i tek se tad okrene.
-Dragi,vozi.
Yurin dlan je se našao na mojem obrazu i pogladila.
-Dođi.
Privukla me je prema sebi poljubila u obraz,crven od udarca.Njezine mekane usne su bile melem.
-Lakše?
Imala je nevjerojatno blag pogled.Možda ne vidim tako dobro,ali tračak ljubavi je zasjao.
-Puno.
Privukao sam je sebi.Zamakli smo u neki tunel ispod mosta.Poljubio sam je.Da,sada je sve lakše.