|
prije početka želim nešto kratko uputiti jednoj osobi....zna on tko je....ostali komotno preskočite ovaj dio...
ne pitaj me više jel se ovdje radi o nama ili o njima(likovi) kad znaš da nije i ne da mi se ponavljati....na početku je to bilo lijepo čuti ali kada neprestano pitaš dosadi....ovo je samo ispucavanje perverzije na moj način i likovi su moj karakter i ti nemaš nikakve veze sa njima....sorry što nisam mogla odgovorila na poruku jer mi je nestalo sve sa računa (maloprije nadoplaćen^^)....ali nemoj molim te više to spominjati jer me dovodiš u neugodnu situaciju da počnem o nama pisati i onda je priča sje*ana....hvala na pažnji^^ aishiteru onii-chan
Noć je odavno pala.Našli smo se pred ogromnom kućom.Tata je zatrubio malo jače nego što je u ovo doba bilo potrebno.Ulazili smo u dvorište kuće a glavna vrata su se otvorila i izašlo je dvoje vremešnih staraca.Dok je se tata parkirao,majka nam je iščitavala posljednje upute i upozorenja.
-Dakle,nema vike,nema skake sa malom djecom.Yuri,ovo pogotovo ide tebi.-Yuri je voljela malenu djecu.Ako je se ikad više smiješila onda je to bilo vrijeme provedeno sa njima.Na moje pitanje šta vidi u tim kričavim,malenim stvorovima,odgovor je bio jednostavan:-To je nešto najjednostavnije i najsvetije što kroči svijetom.Nisam joj shvacao odgovor,nisam ni želio,ali njezin sjaj u očima dok o njima ili sa njima zbori bio je kristalan.Htjela je svoje imati,kad-tad.Imat će ga,a za to ću se ja pobrinuti.
-Pomažete po kući.Znate da su baka i djed stari i trebat ce im sva moguća pomoc.To ce biti vaše glavno zaduženje tijekom ove svadbe.
-A šta će ostali rodaci raditi?Sjediti i uživati dok ih mi služimo?-prekinuo sam ju.Majka je suzila oci,shvatila je poantu pitanja i rekla:-Da,i to ćete tj. ti ćeš to raditi ako bude potrebno.
Jedina pomisao koja mi je u tom trenutku proletjela glavom bila je:-Majka ti je.I žensko je.Pusti.
-Hajde,draga mislim da bi bilo dosta.Odrasli su i već znaju šta je dobro,a šta nije.Tatsuyu je možda malo previše uhvatio pubertet i to je razdoblje u kojem ćemo ga jednostavno morati trpjeti.Nisi muško da shvatiš to doba.
Tata je uvijek stajao uz mene kada je bilo potrebno i uvijek hoće…nadam se.
Dobio sam osjećaj da je majka odustala od dalje svađe.Gledajući je,shvatio sam da se samo pokušava obraniti od prebuntovnog sina.Bih li joj trebao zamjerati,ćak i uz sve one šamare?Mislim da ne.
Auto je zaustavljeno pred ulazom u garažu.Izašli smo i krenuli u susret baku i djedu.Iduci sporo prema nama,raširili su ruke da nas zagrle.Prva je Yuri upala baki u zagrljaj tj. ja sam je gurnuo,dok je djed mene samo potapšao po ramenu i nasmijao.
-Tatsuya,koliki si izrastao.Draga,mislim da me prestiže.-rekao je djed gledajuci me od dna do vrha.Za svoju dob bio sam prerazvijen,dok je Yuri zakržljala.Visine od oko 185 cm,širokih ramena,tijela koje je pristajalo mojoj visini i jakih crta lica,uz oca bio sam najviši u obitelji.Yuri je sa svojih jedva 165 cm dodirivala moju bradu.Da,blizanci smo.Slicnosti nema.Možda jednostavna pogreška u naše, razvoju u utrobi,želja prirode ili u nešto drugo.
-Dragi,ti se sigurno šališ.Tatsuya jest da raste,ali ti se smanjuješ.Dođi baki da te zagrli.-našali se baka sa djedom,pusi Yuri i poleti meni.Djed je zagrlio Yuri i pružao ruku prema mojem ocu.
-Zete,hvala što si došao.Uz sve goste koji budu dolazli,jedna ruka pomoći uvijek dobro dođe
-Nije bio problem.Vidim da smo prvi.Gdje su ostali?
-Dolaze tek sutra ili prekosutra.Ne žuri nam se pretjerano.Imamo još tjedan dana do svadbe.
-Samo reci ako bude trebala bilo kakva vrtsa pomoći.Zato smo ovdje.I nemoj se suzdržavati.
Tata je volio oca moje majke.Ponašali su se kao sin i otac.Sin kojeg moj djed nikad nije imao i oca kojeg je moj otac davno izgubio.Možda je tu shvaćanje mog oca za mene.
-Kćeri!!
Baka me je pustila i pohitala majci u zagrljaj.Zagrlile su se i izljubile.
-Hajdete,idemo u kucu.Vani se spušta noc,a noc je ovdje hladna.Idemo se zagrijati kojim picem i naravno…-pogled uperivši u mene i Yuri-…toplim kakaom.Baka ga je vec spremila.-nasmiješeno će djed te uhvati tatu oko ramena,a tata i njega te polako krenuše prema kući.Majka je baku uhvatila pod ruku i slijedile su njihov primjer.
-Tatsuya,izvadi stvari,može?-cuo sam tatin glas.
-Ok.Sve stvari?
-Sve stvari.Yuri,pomozi mu.
-Hajdemo.-uzeo sam Yuri za podlakticu i povukao prema autu.Izvadili smo iz prtljažnika sve kofere,unijeli u kuću i vratili se po svoje stvari na zadnjem sjedalu.Pustio sam prvo Yuri jer je imala tonu stvari razbacani svukuda po dnu auta.
-Kvragu.-rekla je dok je pretraživala dno.
-Problem?
-Ne mogu pronaci sat.Onaj što mi ga je baka darovala,sjecaš se?Obećala sam da ću ga uvijek nositi.
-Sjećam.Pomakni se da ga potražim.
-Ne,ne treba.Uzmi svoje i idi u kuću.Brzo ću doći.
Nisam razmišljao.Uhvatio sam ju za struk,povukao,leđa joj stavio na sjedalo i,stavivši ruke sa svake od njezinih strana,skoro legao na nju.
-Tatsuya…vidjet ce nas netko.
-Briga me.
Ugrizao sam ju lagano za donju usnu.
-Tatsuya…
-Tiho.Budi tiho i nitko nas čuti nece.
Ušutkao sam je poljupcem.Osjetio sam njezino lagano komešanje i pokušaj odbijanja.Na usnama sam joj ocitavao strah da nas ne otkriju.Lagano sam se odvojio i pogledao je u oci.
-Nemoj se bojati.Vrijediš mi više od svega i uvijek cu biti tu da te zaštitim.Ako nas i vide,nemoj se plašiti.Samo se drži mene i sve ce biti dobro.Ja cu te čuvati.
Zacrvenjela je se.Osjecao sam vrucinu njezine krvi koja je ubrzala kroz vene joj.Polako,oči su joj se napunile suzama.Nije ih pustila,niti je mogla.One su imale svoje značenje.Njezin strah.One su bile njezin strah koji je lagano izlazio.Znao sam da je ovo samo dio njega,ali kad-tad ću ga se zauvijek riješiti.Samo sam joj uputio lagan osmijeh.Uzvratila mi je s još većim,povukla me i poljubila.Rukama mi je obgrlila vrat i vukla me prema sebi.Osjetio sam kako joj je disanje usporilo.Bio sam pretežak.Iako nisam želio,odgurnuo sam se od nje.
-Ugušit cu te težinom.
Pogled mi je poletio prema prozoru.Vani je polako padao snijeg.
-Hajde mislim da je vrijeme da uđemo u kuću.Postaje hladno.I da…sat ti je oko ruke.
Iznenadeno je podigla desnu ruku i ugledala ga.
-Zašto mi nisi rekao?!?!
-Zato jer me onda ne bi poljubila.-nabacio sam zločesti smiješak.Povukao sam ju za ruku,izveo iz auta i uzeo svoje i njezine stvari.Zalupio sam vratima i zajedno smo pohrlili u kucu.Na stolu nas je čekao topli kakao.Bio je ukusan i topao,ali nije se mogao mjeriti s Yuri.
|
