četvrtak, 29.01.2009.

Part 2.

POV znači point of view tj. da sada taj lik priča ili misli...shvatit će te ....


Otvorila je oči.Kada je shvatila u kojoj je se situaciji našla,šok joj je proparao tijelom.Odgurnula me je i povukla se u kut kreveta navlačeći pokrivač do vrata.
-Tatsuya...
Zbunjeno me je gledala.
-Zašto si to uradio?
Odvratio sam pogled sa njezinih očiju.Nisam izustio riječ.
-Tatsuya...
Polako mi se približavala.Podigao sam pogled prema njoj.Njezine oči bile su uprte u mene.Dlan je položila na moje lice.Nisam mogao pročitati misli u očima.
-Zašto?-upitala me je tiho.
-Je li pogrešno što volim vlastitu sestru?
-Nije.Ali zašto si ono uradio?
-Zar nije očigledno?
-Tatsuya...Ti znaš da te volim,ali...
-Da,znam.Ne možeš vlastitog brata voljeti.
-Volim te,tupane.
Gladila mi je lice.Koliko god sam to želio,sada nisam htio da mi to radi.Rukom sam naglo maknuo njezinu.
-Ti zbilja ne shvaćaš zar ne?Ne shvaćaš na koji način te volim.Ne shvaćaš da te ne mogu gledati kada razgovaraš sa drugim i smiješ se.Ne shvaćaš kako ne želim da te drugi takne ili uzme za ruku.Ne shvaćaš da ne želim da izlaziš na spojeve sa njima.Ne shvaćaš….
Zastao sam.U kratkom vremenu istresao sam iz sebe sve ono što sam htio zadržati za sebe.Držao sam pogled dalje od njezinog.Možda sam prenaglio,možda je sve bilo prebrzo,možda nisam ništa ni trebao učiniti ili reći.Sada sam pokvario i ono što sam dobrog imao sa njom.Znao sam da ne može promijeniti svoje osjećaje prema meni,osjećaje prema bratu a ne prema muškarcu.Bio sam uvjeren da je sad sve gotovo,sve dok…

*Yuri POV
Nisam ga mogla gledati ovakvog.Njega volim,ali sada…sada je se sve promijenilo.Nikad ga neću prestati voljeti.Sada,dio mene je shvatio ono što ni sama nisam znala.Spavalo je danima,tjednima,mjesecima,možda čak i godinama u meni,a sada je se probudilo…po prvi put.
Nisam razmišljala o posljedicama,nisam se mogla suzdržati.Možda ću žaliti jer ništa neće više biti isto.Možda i neću.Znala sam što hoću.Više nisam dijete.

*Tatsuya POV

Bio sam uvjeren da je sad sve gotovo,sve dok…

*Yuri POV
Osjetila sam njegov dah u sebi.Bio je vruć,slatkast,zamaman.Ruke sam polako stavila njemu na vrat i privukla mu se.U djeliću sekunde sam osjetila usporavanje njegovog jezika.Pretpostavila sam da je iznenađen,da ovo nije očekivao.Ne znam.Idući trenutak mi je uzvratio.Osjetila sam kako mi temperatura tijela raste.Postalo mi je mokro.Počeo je se svlačiti.Tada me je panika uhvatila.
-Ne!!
Tatsuya je stao i pogledao me.
-Yuri…
-Dosta je bilo,Tatsuya.Ja…ja ne mogu dalje.
Ako već nisam bila crvena,sada sam.
Pogladio me je po obrazu i nasmijao.
-Uredu je.Čekat ću sve dok ne mogneš dalje.
Ustao je se sa kreveta.Pogledao me je blagim pogledom,pogledom onog koji voli.
-Kasno je.Idi spavati.
Popeo je se na svoj krevet.Čula sam šuškanje pokrivača.Povukla sam svoj natrag na sebe i legla.Tada sam znala…

*Yuri i Tatsuya POV istovremeno
Spavanja neće biti.

/11:10/ nevermind or? /2 lost souls)/

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.